|
Danas s razlogom okrećemo glavu prema
Zapadu. I dalje nam poput obećanja iz snova zvuče rečenice koje govore
o tome kako tamo negdje, tako blizu, a tako daleko, mlada osoba već
zaposlenjem otvara sebi mogućnost dugoročnog kredita kojim rješava
pitanje kupnje vlastitoga stana. Dakako, i sitnice koje život znače:
opremanja stana, automobila i sl. Ondje, tako blizu, a tako daleko,
krediti nisu tako skupi da bi se cijeli život otplaćivale samo kamate;
kapitala ima dovoljno, stanovi se nude na izbor, a zaposlenje je
potvrda ulaska u krug pravnih osoba iza kojih stoje moćne banke.
Prosječna plaća na Zapadu približno je jednaka cijeni jednog m2 stana,
dok u Republici Hrvatskoj cijena m2 stana u prosjeku iznosi dvije do
tri prosječne plaće. Pri tome, najamnina ili mjesečni obrok kredita za
kupnju stana na Zapadu prosječno iznosi od 1/4 do 1/3 mjesečnog
prihoda kućanstva.
Poticana stanogradnja navodno ide u tom smjeru… ona donosi načine i
uzore zapadnog razmišljanja omogućujući hrvatskom građaninu nadu u
rješenje egzistencijalnog pitanja novih naraštaja - pitanja stana....
Mnogi su od vas, s olovkom u ruci, gledajući oglase i razgovarajući s
ljudima, i sami zaključili da je stotine i stotine stanova u hrvatskim
gradovima izgrađeno, ali ne i prodano. Četvorni kilometri po stambenim
vilama danas su prazni, no cijena im ne pada.
Upravo je to ključno pitanje u odluci svake obitelji o kupnji stana:
Može li se mjesečni obrok kredita otplaćivati iz redovitih obiteljskih
primanja? Odgovor je gotovo nemoguće!!!!
Poput gljiva poslije kiše niknule su građevinske tvrtke uvjerene u
visoke zarade na poslovima gradnje i prodaje stanova. Nude svoje
preskupe i nedostižne stanove gradovima opterećenima prognanicima i
ljudima koji su iz ekonomski osiromašenih dijelova Hrvatske otišli u
urbane sredine.
Na muci građana i povećanoj potražnji prostora izrasta sloj prekupaca,
“koordinatora četvornih metara” i prodavača stanova koji bi, poradi
zarade i očuvanja nerealno visokih cijena, novoizgrađene stambene
prostore po svemu sudeći prije bacili u vodu ili porušili, nego im
spustili cijenu. Nešto se moralo učiniti. Trebalo je koncipirati
projekt koji će građanima omogućiti dugoročan kredit, kvalitetan stan
po prihvatljivoj cijeni i nizak mjesečni obrok otplate kredita.
(Milošević bi rekao : "U laži su kratke noge!")
Istodobno se u konceptu moralo imati na umu interes banaka, jedinica
lokalne samouprave, opće interese države, te uz to zainteresirati
građevinske tvrtke. (Money...Money....Money)
I na kraju, trebalo je predvidjeti sva nerazumijevanja, sve otpore,
pogrešna i zlonamjerna tumačenja, pa i otpore unutar institucija
države predviđenih za provedbu projekta. U prirodi je, naime, državne
birokracije proizvođenje i umnažanje problema. Birokratska je svijest
tu da bi onemogućila ono što bi zapravo trebala omogućiti. U
proizvedene probleme pripada i neprestano i uporno tretiranje građana
kao “suvišaka” i “gnjavatora” bez čijih bi se stalnih dolazaka ili
telefonskih upita moglo puno jednostavnije raditi.
Građansko društvo otvara vrata svojih državnih ureda na uvid građanima
potičući njihovu akciju, kritiku, provjeru. Imajući sve to na umu, za
građane smo pripremili misao koja bi nas trebala povezati: Ne treba
stajati pred vratima jer ona su tu da bi se kroz njih prošlo...
Poticana stanogradnja svojim je pozivom PITAJTE GRADONAČELNIKA krenula
u susret građanima da bi u suradnji s njima pokrenula kotačiće velike
zajedničke akcije. Sve dok ne ojača svijest o tome da su ljudi u
državnim upravama, institucijama države, od vrha do dna (bez obzira na
stranačku pripadnost) zapravo izvršitelji na izborima iskazane opće
volje, građane moramo podsjećati na njihova prava. (Koga lažemo, pa
gdje je u Hrvatskoj nakon izbora provodila volja građana...)
MJROG (Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo) svojim
transparentnim poslovanjem želi pripomoći oblikovanju zajedničkih
akcija, građanskih inicijativa i civilnog društva općenito.
Bio je to poziv na zajedničku akciju, na otvaranje vrata. Nestandardan
poziv kojemu se odazvalo tisuće građana. I vrata su se počela
otvarati...
U projektu u kojemu svi daju ponešto kao rezultat imamo ponudu koja je
mnogo bolja od pojedinačnih ponuda svakoga od sudionika (države,
gradova, banaka, građana...). Ponuda POS-a za građane bitno je
financijski prihvatljivija (!!!!!!) od trenutno na tržištu postojeće
ponude banaka. Mogućnosti POS-a veće su od mogućnosti svakoga od
gradova uključenih u projekt ako bi oni samostalno gradili stanove.
Tako POS omogućuje kupnju i otplatu kvalitetno izgrađenoga četvornog
metra koja je novost na hrvatskom tržištu. POS omogućuje useljavanje u
novi stan u roku oko godine dana od potpisivanja predugovora. (A onda
je svizac zamotao čokoladu u omot!!!)
Ključne prepreke svakoj obitelji su cijena stana, duljina otplate
kredita i visina kamatne stope. Dakako, tu su i dosadašnji problemi s
hipotekom i obvezatno uključivanje jamaca. ( Ko bi rekao..)
Na svaku od tih ključnih prepreka odnosi se dio rješenja sustava
Poticane stanogradnje: cijena stanova Poticane stanogradnje je ispod
prosjeka ili, u najgorem slučaju, na razini prosjeka, nikako viša;
kredit se otplaćuje na do sada nezamislivih 30 godina (uz mogućnost
godine počeka), a zbog subvencioniranih kamata kamatna je stopa
spuštena s tržišnih 8, 10 ili 12% na samo 4%. Kupci stanova Poticane
stanogradnje oslobođeni su traženja jamaca odnosno ne trebaju imati u
vlasništvu nekretninu za polaganje hipoteke.
POS, koji je izrazito orijentiran prema mlađim osobama i obiteljima
(pa mora netko otplaćivati sve to dugo dugo..), valorizira ono što je
mladim ljudima ipak na raspolaganju - njihov vlastiti rad tijekom svih
tih godina otplaćivanja kredita. Građani koji su bili u prilici
javljati se na oglase za sobe ili stanove u bilo kojemu od hrvatskih
gradova nesumnjivo mogu svjedočiti o precijenjenosti iznajmljivanoga
stambenog prostora, velikoj potražnji za njim, kao i nezaštićenosti i
ovisnosti najmoprimca o hirovima, ukusima, prohtjevima i općenito
uvjetima najmodavaca.
Sve te činjenice prati i javna tajna da se za iznajmljivanje stambenog
prostora ne plaćaju porezi te da se time bitno, dugoročno i neprestano
- oštećuje država. Istodobno, svi dosadašnji pokušaji lomili su se na
novčanicima najmoprimaca. U okolnostima nedostatne gradnje i skupih
četvornih metara najmodavci su očito imali, a i dalje imaju, previše
manevarskog prostora. Nešto se moralo učiniti. Bez obzira na ranije
pokušaje i neuspjehe, ne osvrćući se na “prve lopte” na koje će
kritika, kako smo i pretpostavljali, “zaigrati”... Posebno su
nadahnuće bile životne priče obitelji s djecom bez stana. Nitko ih ne
želi u svojem prostoru. I nitko o tome ne govori... I nikoga to ne
smeta... I uz pretpostavku da pronađe stan, obitelj s jednim djetetom
ili dvoje djece za najam mora izdvajati od 300 do 500 njemačkih maraka
na mjesec, pa i više. I to nepovratno. Pritom obitelj, naravno, mora
pokazati i određenu zahvalnost prema najmodavcu koji im je iznajmio
prostor. Jedna je plaća uvijek rezervirana za plaćanje stana. Kakve to
posljedice ima na obiteljski život, ozračje u kojemu se odgajaju djeca
i radnu sposobnost iskazanu na poslu, ne treba posebno objašnjavati
niti istraživati. Frustrirajuća je činjenica da takva obitelj samo za
stan na godinu izdvaja od pet do šest tisuća njemačkih maraka. Lako je
izračunati da bi takva obitelj za pet do deset godina zapravo
otplatila stan u kojemu stanuje.
Na žalost, nepovratno je potrošena kupovna moć i kreditna sposobnost
obitelji.
POS želi izgradnjom jeftinijega, ali kvalitetnoga četvornog metra biti
okosnicom rješenja i tog problema. Kad projekt dugoročno zaživi,
stvorit će se novi odnosi na tržištu i najmodavcima “izmaknuti” ispod
nogu tlo nelegalnog neplaćanja poreza, odnosno dokinut će se monopol.
U projekt se do sada uključilo već tridesetak gradova. Problemi više
nisu bili kako zainteresirati gradove, nego kako što uspješnije
koordinirati projekt. ( I tu je sve otišlo u Honduras...) Cijela je
ekipa svjesna da će za projekt kojim se koordinira gradnja tisuće
stanova u 33 grada biti potrebno mnogo energije, koncentracije, snage,
volje, pa i ljubavi za posao koji se radi. Trebat će izdržati i sva
nerazumijevanja, pritiske, nerazumljive upite i sve ostalo što ide uz
tako velik projekt. No odluka je davno pala i sada, pri kraju ove
pritche, ostaje jedino zamoliti čitatelje ove bajke za suradnju i
strpljenje.
Ono će biti “nagrađeno” četvornim metrima stana!
A kao bonus ide sve ono što možete pogledati u foto galeriji jer slika
govori više od riječi!!!!
 |
